Kutak za dušu

Sveta obitelj

Danas se pripovijeda o različitim bolestima u društvu. Čini se da je jedna izvor svim drugima. To je bolest obitelji. Ne možemo zatvoriti oči pred bolnom činjenicom: obitelji su nam bolesne i razorene. Rastava raste geometrijskom progresijom, mladi se ne žele čak ni civilno vjenčati, živi se u "divljem braku" bez potrebe da se bračna privola potvrdi usmeno i pismeno, postoji opća konfuzija u etičkim i moralnim vrijednostima. Ankete o obiteljima porazno djeluju. Što se to događa s tom tako važnom stanicom našeg društva? Što je s kršćanskim i katoličkim obiteljima? Što je to i kakva je to kršćanska obitelj? Pokušajmo kroz današnje evanđelje, koje govori o Svetoj obitelji, ukazati na neke smjernice za kršćanske obitelji.
Kršćanska obitelj ispunja Božji zakon! Josip i Marija nose Isusa u hram da ga prikažu kao odani Židovi koji prakticiraju svoju vjeru: "kao što piše u Zakonu Gospodnjem!" U kojoj kršćanskoj obitelj nema molitve, nedjeljne svete mise, spremnosti na žrtvu i međusobno pomaganje, može li se reći za nju da je kršćanska?
Kršćansku obitelj vodi Duh Sveti! To je tako očito bilo u Svetoj obitelji. Duh Božji bdio je nad njima, u njima i vodio ih kroz život. Što je s mojom obitelji? Ima li u njoj Božjeg Duha? Jesmo li onda uslužniji jedni prema drugima? Vidimo li bolje jedni druge pokraj sebe? Čujemo li jače riječi drugih koje nam govore? Osjećamo li snažnije ljubav jedni prema drugima?
Kršćanska obitelj raste u vjeri! Josip i Marija su imali veliku i snažnu vjeru kad su u malom Isusu prepoznavali Božjeg Sina. Ta je vjera uvije od njih tražila novo predanje i nove odgovore dok su pratili Isusa u njegovu rastu. Ta je vjera Mariju dovela do Kalvarije, kad je bila jedina vjernica. Ako nema vjere u obitelji, onda je teško naći nešto što bi članove obitelji povezivalo i nosilo. Vjera unosi sklad i pomaže da žive jedni za druge u povjerenju jednih prema drugima.
Kršćanska obitelj nosi svoj križ! U Svetoj obitelji križ se nadvio već nad Betlehemom i bit će prisutan sve do Kalvarije. Marija je zbog toga i nazvana "Majkom boli". Starac Šimun kaže: "A i tebi će samoj mač probosti dušu!" Svaka se obitelj susreće s nevoljama i pohađaju je različiti križevi. Bolest muža ili žene, hendikepirano dijete, droga ili alkohol… Tko će sve nabrojiti od čega trpi današnja obitelj. Svaka trpi na svoj način. Križ i trpljenje su nekim obiteljima kamen spoticanja i padanja, a neke obitelji sazrijevaju i rastu u toj školi trpljenja da ostajemo zadivljeni.
Trebao bih napraviti bilancu "svetosti" svoje obitelji u duhu ovoga što nam sv. Luka govori o Svetoj obitelji. Uočiti dobre i loše strane. Na dobrima i dalje graditi, a loše nastojati popraviti i smanjiti. Sveta obitelji, preporučujem ti svoju obitelj. Moli za nas!

Isusov rođendan

Kao što znaš, ponovno se približava dan mojega rođendana. Vjerujem da će se i ove godine po cijelom svijetu priređivati slavlje tome u čast.
Vidim da ljudi puno kupuju. Na radiju, televiziji i u novinama ni o čemu drugom se niti ne govori, nego samo o tome, koliko još dana nedostaje do moga rođendana.
Ugodno je znati, da neki ljudi barem jedan dan u godini, misle na mene.
Kao što znaš, rođendan su mi počeli slaviti prije mnogo godina. U početku je izgledalo da razumiju i zahvaljuju na onomu što sam učinio za njih. Ali, danas je malo onih koji razumiju što slave. Ljudi se okupljaju i slave, ali ne znaju o čemu se radi.
Sjećam se, prošle godine kada je stigao moj rođendan, ljudi su naveliko slavili u moju čast. Stolovi su bili puni, sve okićeno, puno poklona...ali znaš jednu stvar? Mene nisu pozvali. Slavlje je bilo upriličeno u moju čast, ali kad je došao taj dan, mene su ostavili vani, vrata su za me bila zatvorena... makar sam žarko želio slaviti s njima...
Istinu govoreći, nisam se iznenadio, jer u zadnje vrijeme mnogi mi zatvaraju vrata. Kako me nisu pozvali, bez buke i smetnje, ušao sam tiho i sjeo u jedan kut. Svi su nazdravljali i veselili se. U jednom trenutku unutra je ušao jedan starac, duge bijele brade, obučen u crveno. Izgledao je malo pripit. Umorno je sjeo na fotelju, i svi su potrčali k njemu, veseleći se, kao da je veselje priređeno njemu u čast.
Točno u 24 sata, svi su počeli nazdravljati, grliti se i čestitati. Ja sam, također, ispružio ruke, očekujući da će me netko zagrliti... Ali nitko me nije zagrlio.
Počeli su jedni drugima davati poklone. Približio sam se da vidim, da slučajno nemaju kakav poklon i za mene. Ali, za mene nije bilo ništa.
Kako bi se ti osjećao, kad bi na tvoj rođendan, jedni druge darivali, a tebi ne bi dali ništa? Shvatio sam da sam suvišan na ovom rođendanu, stoga iziđoh bez buke i za sobom zatvorih vrata.
Svake godine je sve gore. Ljudi se samo sjećaju hrane, poklona i slavlja a mene se nitko ne sjeća.
Želio bih da mi dopustiš da ovaj Božić uđem u tvoj život, da shvatiš da sam prije 2000 godina došao u ovaj svijet i da sam dao soj život na križu i za tebe. Danas jedino što želim jest, da to vjeruješ cijelim srcem.
Nešto ću ti reći: mislio sam, kako me mnogi ne pozvaše na svoje slavlje, učinit ću sam svoje veličanstveno slavlje, kakvo još nikad nije viđeno. Priređujem sve što je za to potrebno; šaljem mnoge pozivnice, među kojima je jedna posebna i za tebe. Želio bih znati, hoćeš li sudjelovati, da mogu za tebe rezervirati mjesto i napisati tvoje ime ne mojoj velikoj listi uzvanika. Vani će ostati svi oni koji se ne odazovu mom pozivu.
Pripremi se jer u dan kad se najmanje nadaš slavit ću svoje velebno slavlje.
p.s. znaj da te neizmjerno volim.

Isus Krist, rođen na Božić u Betlehemu

Marijin San

Ne razumijem svoj san ali mislim da ima veze s rođenjem našeg Sina.
U mom snu ljudi se tjednima prije pripremaju za rođendan našeg Sina Ukrašavaju kuće, kupuju novu odjeću i mnoge lijepe darove.
Iako je čudno, ali darovi nisu bili za našeg Sina.
Zamotali bi darove u fini, šareni papir i stavili bi ih ispod drveta. Da, drvo, Josipe, usred njihovih kuća.
I to ukrašeno drvo sa svjetlucavim nakitom. Na vrhu drveta stave figuru, nešto kao anđeo. Svi nasmiješeni, veseli. I darivali su jedni druge, Josipe, ali ne i našeg Sina. Čini se da ga ne poznaju. Čak mu ni ime nisu nikad spomenuli.
Osjećala sam da bi im Isus smetao kad bi navratio.
Kako tužno, ne biti dobrodošao i željen na proslavi vlastitog rođendana. Sretna sam da je to samo san. Bilo bi tužno, Josipe, kad bi to bila stvarnost.

Dragi prijatelju! Neka Marijin san ostane samo san! Jer: i da se Isus tisuću puta rodi u Betlehemu, uzalud je AKO SE NE RODI U TVOM SRCU! Zato neka ti NA DOBRO TI DOŠLO ISUSOVO ROĐENJE!!!

KRŠČANSKI OČEVI I MAJKE, AKO ŽELITE IMATI POBOŽNU, DOBRU DJECU, NAJPRIJE SAMI MORATE BITI BOGOBOJAZNI I VODITI DUHOVNI ŽIVOT.
STARA POSLOVICA KAŽE DA PLOD NE PADA DALEKO OD STABLA, A BOŽJA RIJEČ TO POTVRĐUJE.

Sv. Župnik Arški

Tjedna meditacija

ČETIRI ADVENTSKE SVIJEĆE

PPS prezentacija

Ne ukradi –Ne uzmi
- Ne otmi - Ne prisvajaj –Ne jami

Ivan Krstitelj je prorok koji viče u pustinji na narod zbog grijeha njihovih… „Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje“.

Ove riječi odnose se i na naš narod, na našeg čovjeka. Jer su zabludili i vođe i ostali. U krivo se krenulo. Zlo se čini.
Čitam u novinama: "Hrvatska je opljačkana i bez čistke institucija, od lokalne samouprave do vrha državne vlasti, više se ne može disati. Hrvatsku su pokrali njezini 'najbolji' sinovi, i to daleko više od Beča, Pešte ili Beograda", kazao je Kajin“. Ustvrdio je da se bez bivšeg premijera Sanadera te Polančeca i Kalmete ništa nije događalo u HEP-u, "Podravci", Hrvatskim autocestama i Hrvatskim cestama. Treba pročistiti institucije rekao je Kajin, " jer iza Sanadera je ostalo 90 posto vlade, iza Polančeca i Kalmete ostaju njihovi ljudi u tim institucijama".
Što će Hrvatska prije izići iz gliba, što prije prorade institucije, prije će se postići promjene i oporavak i gospodarstvo izići iz recesije, a pravna država profunkcionirati… Da, potrebna je duhovna obnova našeg naroda. I ti brate i sestro pridonesi duhovnoj obnovi svoga naroda. Koliko puta si samo uzeo tuđi grah, koliko puta susjedu odrezao brazdu njegove zemlje pa je sebi još i sada prisvajaš. Krv si spreman proliti da bi ukradeno sačuvao. Koliko puta si imao krive stavove i mjerila kad je u pitanju krađa i prisvajanje. A potrebno je samo malo, tako malo..

Potrebno je poštivati Božje zapovjedi na dobro čovjeka. Dođi na svetu ispovijed. Očisti svoju dušu i srce od grijeha otimanja i nepravednog stjecanja.
Zažali zbog učinjenog zla i donesi odluku da to više nećeš. Izravnaj sa oštećenim nastalu štetu i daj mu za to zadovoljštinu, određenu naknadu. Tvoje obraćenje bit će pokušaj da naš čovjek uspije u duhovnoj i materijalnoj obnovi.

Nema nikoga i ničega na ovom svijetu gdje čovjek može naći spokojstvo, sretno, zadovoljno i smireno srce, nego JEDINO U BOGU! I koliko god se čovjek trudio da u djelima svojih ruku, u svojim dostignućima, u napretku znanosti, u novcu i profesionalnom napretku pronađe istinsku sreću – toliko više mora priznati da je i dalje nezadovoljan, da to još uvijek nije dovoljno za potpunu sreću, da ima još puno toga što nije postigao – i tako ljudskom nemiru nikad kraja! I nećemo, nećemo, nećemo se smiriti sve dok si ne priznamo da uzrok našeg nemira nije u onome što nismo postigli, zaradili ili kupili – nego je uzrok nemira u mojim grijesima i neispravnom načinu života i ponašanja! Tek tada ću se prestati zavaravati i otvoriti srce Bogu! Dok to ne učinim, mogu postići cijeli svijet – ništa mi neće koristiti! Zar Isus nije jasno rekao: «Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?» (Lk 9, 25). I sv. Augustin je napisao: «Nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi, o Bože!». Velika je to životna istina! Što je prije shvatimo i prihvatimo, to bolje za nas! U protivnom, nemamo prava optuživati Boga što smo nesretni, nezadovoljni, nervozni, nemirni, neispunjeni, rastreseni, malovjerni...

DOŠAŠĆE - ADVENT

Što nam je činiti? Imam pitalicu. Zamisli: spavaš. Sanjaš: prema tebi trči strašan lav, spreman da te napadne. Okreneš se, kad ono strašan tigar trči, i on te hoće napasti. Okrećeš se… Kud god se okreneš divlje zvijeri oko tebe. Situacija ne može biti gora nego je. Kako se spasiti?

«Probudi se!»

To je poruka evanđelja, i poziv u adventu. Budnost nije tek otvorenost očiju, već otvorenost srca. Jer, čovjek može spavati ali da mu srce bdi. «Ja spavam, ali moje srce bdi», kaže psalmist.

Bdjeti nam je da prepoznamo Boga koji uvijek dolazi. U svakom trenutku, u svakom događaju i biću. Dolazi u načinima i trenucima za koje i ne mislimo da dolazi. U svemu onom što smo u napasti shvatiti kao sporedno. Dolazi, kao što je došao u neznatni Betlehem; i to ne u svratište već u štalicu. Zaodjenuo se u sporednost, u dijete. Došao svojima a njegovi ga ne primiše. Ne primiše ga jer ga ne prepoznaše.

Živeći stavom iščekivanja omogućujemo i kvalitetne međuljudske odnose. Iščekivati nam je u drugome pravo lice svoga bližnjega, dajući mu uvijek novu šansu da pokaže svoj izvorni lik. Ne omeđivati ga okvirom, već mu davati priliku da ga nadraste.

Život je advent. I u tom je njegova draž.
Biti budan, bdjeti, biti pažljiv, čekati…

p. Luka Rađa, SI

Na kraju crkvene godine slavimo svetkovinu Krista kralja svega stvorenoga. Time Crkva želi naglasiti da nismo bez cilja i svrhe ovdje na zemlji i da nam je svakome jednom položiti račun o svome životu Onome kojemu sve živi. Konačna riječ i odluka o našoj sudbini ipak je u Božjim rukama. A Isus nam je najbolje pokazao kakav je Bog i što očekuje od nas. U svjetlu te istine spasonosno je priznati stvarnost vlastite grješnosti i zazvati njegovo milosrđe.

BUDNOST

Drži svjetiljku upaljenu, jer Gospodin će ponovo doći u noći kad ga ne očekuješ!

Prispodobe o budnosti, kad se očekuje Gospodinov povratak primjenjuje se na svakoga od nas jer nitko ne zna čas kad će ga Gospodin tražiti na kraju života.

Šansonijer otac Duval dobro je sažeo opomenu:

Gospodin će se vratiti, obećao je.
Vratit će se one noći kad ga ne očekuješ….
Budi budan te noći…Upali svjetiljku, rasvijetli dušu,
Neka ti to osvijetli Njegove korake,
Neka se ne muči dok te traži. Čekaj ga u svom srcu.
Ne snivaj da ćeš daleko od Njega naći sreću….
Nek mu bude svijetlo i dobro u tvojoj duši.
Raznježen kličem mu:
“Bože moj! Hoće li to biti ove noći?”

U dan kad smrt pokuca na tvoja vrata, kakvim ćeš je darom darivati?
Oh, ja ću pred svog gosta iznijeti punu posudu svojega života – nipošto neću dopustiti da odem praznih ruku.
Svu slatku berbu jesenjih dana i ljetnih noći, sve dobitke i pabirke mog radinog živovanja stavit ću predanj pri koncu svojih dana, kad smrt pokuca na moja vrata…..

Bijah uzvanik na svetkovini ovoga svijeta i zato mi je život blagoslovljen.
Moje su oči vidjele i uši čule….
Na toj svečanosti pade mi u dio da sviram na svom glazbalu i ja sam učinio sve što sam mogao.
I sad pitam, nije li konačno došlo vrijeme da uđem i lice ti vidim i tihi svoj pozdrav tebi prikažem.

Gospodine, ti si svjetlo svijeta. a mi smo samo svjetlo od tvoga svjetla. Ti si sunce, a mi smo samo svjetiljke pripaljene na tvome svjetlu. Ti si u punini živio svoje poslanje, a nas zoveš da s upaljenim svjetiljkama znademo dočekati tvoj dolazak. Darovao si nam svjetlo da neprestano gori u našim srcima, da budemo i mi svjetlo ovoga svijeta.

Umor života često nadvlada želju da neprestano bdijemo. Tijelo je slabo.
I ne tražiš od nas nadljudske napore. Ali ono što tražiš, Isuse, to je posjedovanje svjetla i svega onog čime se to svjetlo hrani i uzdržava da se ne ugasi.

Svjetlo vjere se može ugasiti sumnjom i ravnodušnošću. Svjetlo vjere može doći u pitanje ako se ne hrani molitvom i drugovanjem s tobom. Svjetlo vjere može doći u pitanje ako se ne vrše djela ljubavi jer je vjera bez djela mrtva.

Upravo ljubav je ono do čega ti je najviše stalo. Neće se spasiti samo oni koji govore "Gospodine, Gospodine!" nego oni koji vrše tvoje riječi.
Neće te znati dočekati s upaljenim svjetiljkama oni koji nisu znali budno i revno u životu otkrivati prostore za ostvarivanje djelotvorne ljubavi.
Svaki je čovjek pozvan na ljubav, a ti si, Gospodine, svoje učenike pozvao na nasljedovanje sebe u posvemašnjem predanju i ljubavi do kraja.

Zoveš na život ljubavi. To je osnovni poziv tvojih učenika. Bez toga se ne može shvatiti hod za tobom.
To je u isto vrijeme i duboko osobni poziv i izazov za svakoga.
U tome ne može nitko nadomjestiti ili zamijeniti drugoga, budući da je svatko na svoj način i iz svojeg srca pozvan da ljubi.
Poziv na ljubav ne može se ostvariti tuđom uslugom, po trećoj osobi koja bi mjesto mene ispunila ono na što sam ja osobno pozvan. To je osobni poziv, nenadomjestiv i nitko drugi ne može svojom ljubavlju ispuniti ono na što sam ja osobno pozvan i što se od mene u planu Božjem očekuje. To ulje ljubavi za nekoga je neotuđivo i neposuđivo jer je tako osobno, jer je na to svatko pozvan, jer je to prilika svakog čovjeka da ostvari svoje poslanje na ovom svijetu.

Darovao si nam svjetlo vjere, Isuse! Hvala ti! Ljubio si nas do kraja, Isuse! Hvala ti!
Pozvao si nas da budemo svjetlo ovome svijetu i da srcem i djelima ljubavi nosimo to svjetlo čitavog života.
Nismo to uvijek činili. Hvala ti što se vrata tvoje dvorane, vrata tvoga srca još nisu zatvorila.
Još uvijek imamo vremena ići i nabaviti ulja.
Molim te, Isuse, neka nikoga na ovom svijetu tvoj dolazak ne zateče bez kap i ulja u svjetiljkama srca.

Darivanje

Kroz biblijska čitanja provlači se tema darivanja, i to ne bilo kakvog darivanja, nego potpunog darivanja. Ljudi obično daju od suviška, no i pritom ima nekoliko razloga zašto daruju. Neki daruju iz istinske velikodušnosti. Vide one koji su u potrebi i žele im pomoći. Ima onih koji daju zato što imaju osjećaj krivnje. Smatraju da će dijeljenje s drugima donekle ublažiti osjećaj da bi trebali vratiti »dug«. Skoro svi ljudi rado daju onima koje vole; i to bez obzira imali puno ili malo ili čak nedovoljno. Darivati onima koje volimo uglavnom ne predstavlja problem.

Današnja čitanja donose različite vrste velikodušnosti; posebno velikodušnost koja je vjerski inspirirana. Takvu velikodušnost pokazuju najčešće oni koji materijalno jako malo posjeduju. To je herojska velikodušnost.

Isus je pravi primjer herojske velikodušnosti. On je predao sebe kao otkupninu za naše grijehe. A Bog se ne da nadvisiti u velikodušnosti.
Primjer je udovica iz Sarfate koja je primila puno više negoli što je dala. Oni koji su istinski velikodušni, oni ne gledaju i ne očekuju nagradu. Oni izvršavaju svoje zadaće, a ostalo stavljaju u Božje ruke.

Sveci su ljudi

koji su u svom životu ostvarili „Blaženstva „ i postali su “sinovi Božji”. Sveci su ljudi koji su se na izvanredan način u svom životu otvorili Božjem djelovanju. Napuštali su svoju osobnu sigurnost, i prihvaćali svoje ljudsko siromaštvo i uvjetovanost. Nikli su u našoj povijesti, uvjetovani našom ljudskošću, pa i grijehom. Ali imali su posvemašnje povjerenje u Boga, koji je ljubav i život. I stavili su se njemu na raspolaganje i u svakom čovjeku gledali brata. Zato, svaki od njih na ovaj ili onaj način ostvaruje lik Krista, Sluge Gospodnjeg. Tražili su volju Božju i ostvarili je, nastojali su prenijeti spasenje, život i ljubav u svoje vrijeme i sredinu u kojoj su i sami živjeli. Uzori su u ostvarenju onog što je novo, izazovno, zahtjevno. Zato su svjetla koja probijaju maglu sebičnosti i zla, odraz su i nazočnost samoga Boga u vremenu i prostoru.

Svetkovina Svih Svetih je blagdan naše vjere u konačnu pobjedu istine i života. Blagdan je naše nade. Bol patnja i smrt nemaju zadnju riječ nego život, život vječni. Oni su nam poticaj da se u životu isplati ljubiti Krista, vjerovati u Krista, nadati se u Krista. Oni su nam poticaj da se isplati podnositi patnje, boli, biti i prezren za Krista, trpjeti za Krista. Oni su nam i naši zagovornici u Kristu jedinom Posredniku Spasenja. Budimo dostojni braća Svetih.

Svetost nije povlašteni poziv za neke izabrane. To je poziv svima, svi su pozvani na svetost, što naglašava Drugi vatikanski Sabor. Sveci nisu neki neobični, nastrani, čudni ljudi. Oni dijele s nama naš svakidašnji život.
Uzori su i poticaj da ih slijedimo.

Hoću li, Gospode, i ja u raj?

Želim, al' sve se bojim.
Jer tamo će biti slava i sjaj,
A ja na niskom stojim!
Već ako imaš gdjekoji kutić,
I to je mnogo za me.
Stisnut ću tamo se, suhi k'o prutić,
Usko je moje rame.
Nikomu neću praviti sjene
Bez buke bi to bilo.
Gospode, ne zaboravi mene,
Ako to ti je milo.
Ako Ti nije milo prisuće
Takova odrpanca,
Pusti, da bar na vratima kuće
Čekam kog Tvojeg znanca. Da ga zamolim, da se za me
moli.
Ako se ni to ne da,
Ja ću svejedno čekati doli,
Već i poradi reda!
Pa kada uđu, kojim je dato,
I mjesta biti neće:
Nebo je malo, al' ništa zato... Srce je Tvoje veće...

fra Bonaventura Duda

'Memento mori! Sjeti se smrti!'

Gospodine, ti nisi Bog mrtvih, već živih.
U tebi žive svi koje si pozvao.

Njih se sjećamo pred tobom.
Nema puta k njima, niti puta od njih k nama,
osim puta k tebi i od tebe.
U tebi smo jedno s njima.
Tebi zahvaljujemo što su u tvojoj ruci oni
o kojima si rekao:
"U svoje ruke sam te zapisao"

Sjećamo se pred tobom svojih pokojnika,
svih zaboravljenih i nestalih imena.
Pokojnika, koje nitko ne oplakuje,
nestalih, čiju sudbinu ne poznajemo,
očajnih, koji su sami sebi oduzeli život,
i obeščašćenih i umorenih.
Vjerujemo da su u tvojoj ruci i molimo te:
Sačuvaj najbjedniju među svojom djecom.

Promatramo tvoj križ, Gospodine i Brate,
znak tvoje pobjede nad paklom i smrću.
Vjerujemo da su u njemu dokinute
sve patnje patnika, svi grijesi grešnika.
On stoji nad svijetom grobova i ujedinjuje ih sve, pokojne i nas.
Ti si uskrsnuo od mrtvih, za tobom će svi uskrsnuti.
Oni će ti se radovati u tvom svjetlu i slaviti te od vijeka do vijeka.

Jörg Zing

HVALA TI GOSPODINE

Za sve što si mi dao u proteklim godinama,
Hvala Ti i za sunčane dane, ali i za one oblačne i tužne,
Za mirna popodneva i tamne noći.
Za ljubav i sve lijepe i drage stvari,
za cvijeće i zvijezde na nebu.
Hvala Ti za zdravlje i bolest,
za tugu i radost.
Hvala Ti za sve što si mi dao i za sve što si tražio od mene.
Hvala Ti, Gospodine za Tvoje nasmiješeno lice i prijateljsku ruku koja me održala snažnim.
Hvala Ti za samoću, za rad, za brige, za strahove, za teškoće i suze.
I za sve što me približavalo Tebi.
Vidio sam Tvoju ruku punu ljubavi i Tvoju providnost čak i u lošim stvarima!
Hvala Ti što si me održao na životu,,
za Tvoju zaštitu, toplinu i skrb,
Hvala Ti, Gospodine što si mi dao prijatelje i drage osobe.
Hvala Ti za sve što si stvorio, posebno za muškarce i žene,
Koje si stvorio na svoju sliku i priliku
Hvala Ti za nevinu malu djecu u našim obiteljima i
Za dobre duše koje žive prema Tvojoj volji.
Hvala Ti, Gospodine. Hvala Ti, Gospodine
Za ovu godinu i za svih njenih 366 dana
Spreman sam učiniti sve što želiš, Gospodine,
Spreman sam Te slijediti u svim okolnostima
ali, molim Te za vjeru, da Te uvijek mogu vidjeti u svemu i svima,
Za nadu, da se nikada ne razočaram,
i za kršćansku ljubav, da svakim danom sve više mogu ljubiti Tebe i bližnje,
i da omogućim da Te moji bližnji mogu ljubiti.
Podaj mi strpljenje i poniznost,
nevezanost i darežljivost,
podaj mi, Gospodine ono što samo Ti znaš da je dobro za mene,
jer ja ne znam što je za mene dobro i ne usudim se tražiti.
Da mi srce bude budno, uho pozorno, ruke i um djelatni,
i da uvijek budem spreman vršiti Tvoju Svetu Volju uz Tvoju milost.
Gospodine! Izlij svoju milost i blagoslove na sve meni drage osobe i podaj cijelom svijetu Svoj mir.
Hvala Ti, Gospodine.Hvala Ti, Gospodine. Amen.

"Anđeo čuvar"
ili "Stvari nisu takve kakve na prvi pogled izgledaju"

Dva putujuća anđela zaustaviše se kod obitelji bogatog zemljoposjednika, kako bi tamo prenoćili. Obitelj bogataša ponijela se prilično bahato i bezobrazno, i nije udovoljila njihovoj želji da prespavaju u sobi za goste.

Umjesto u sobu za goste smjestili su ih u malu, tamnu sobu u hladnom podrumu.
Kad su raspremali krevete, stariji anđeo je ugledao rupu u zidu i popravio je. Kada je to vidio, mladi anđeo ga je upitao zašto je popravio rupu u zidu. Stariji anđeo je odgovorio:

" Stvari nisu uvijek onakve kako na prvi pogled izgledaju."

Slijedeće noći su anđeli došli u vrlo siromašnu kuću. Tu su ih dočekali ljubazan domaćin i njegova žena, koji su s njima podijelili svoju večeru i nakon toga ih pozvali da prespavaju u njihovom krevetu i da se dobro naspavaju i odmore. Kada se sunce probudilo sljedećeg jutra, anđeli su zatekli domaćina i njegovu ženu u suzama. Njihova jedina krava, čije mlijeko je bilo njihov jedini izvor prihoda, ležala je na njivi mrtva.
Mlađi anđeo je bio istinski bijesan i pitao starijeg, kako je mogao to dopustiti. "Prvi domaćin je imao sve, a ti si mu ipak pomogao i popravio rupu u njegovom zidu. Drugi domaćin ima vrlo malo, a ipak nas je ljubazno primio, nahranio i čak dopustio da prespavamo u njegovom krevetu, a ti si dopustio da njegova jedina krava ugine."
Drugi anđeo je opet odgovorio:

" Stvari nisu uvijek takve, kako na prvi pogled izgledaju."
i doda: "Kada smo bili u hladnom podrumu, primjetio sam da je u onoj rupi u zidu bilo zlato. Pošto je domaćin bio vrlo pohlepan i nije bio voljan podijeliti svoje bogatstvo, ja sam popravio rupu tako da nikad više ne pronađe to zlato.
Prošle noći, kada smo spavali u domaćinovom krevetu, anđeo smrti je došao po njegovu ženu. Dao sam mu kravu umjesto nje".

"Stvari nisu takve, kakve na prvi pogled izgledaju."

ŽELIM TI UVIJEK IZNOVA JESEN...

Želim ti uvijek iznova jesen da ponovno shvatiš koliko je život velik i raznolik. Nalik igri, ozbiljnoj a istovremeno vedroj, nikada jednostranoj jer u sebi sjedinjuje sve suprotnosti. Rast, cvjetanje i propadanje spadaju ne samo u ritam prirode, nego prožimaju i vrijeme našega vlastitoga života. Pokazuju nam koliko smo smrtni ljudi i kako ne možemo sve postići.

Ujesen postoje različite promjene, ali i tihi trenutci. Oboje je važno da bi u naš život ušlo više sklada a mi otkrili njegovu puninu. Gdje se nešto mijenja, tu magla pripada isto kao i jasan, sjajni pogled u daljinu.

Jesen je vrijeme zahvalnosti. Prividne, po sebi razumljive stvari kao hrana i stan, susreti s drugim ljudima, dar su koji ne dugujemo svojim vlastitim nastojanjima i naporima. Tko je zahvalan, može prihvatiti prošlost, radovati se sadašnjosti i doći na nove ideje za budućnost. Promatraš li život kao dar, shvatit ćeš kako je vrijeme dragocjeno i koliko nam prilika daje svaki novi dan.

Želim ti uvijek iznova strpljivost da doživiš bogatu jesen, koja će te nadariti i iznenaditi svojim obiljem. Nađi jednostavno vremena za to i budi strpljiv, i u tvom životu će, često posve skrovito, rasti i dozrijevati mnogo toga. Ne možeš sve sam proizvesti. Dadneš li stvarima i ljudima vremena da se razviju, bit ćeš nagrađeni nečuveno bogatom žetvom.

Hrabrost je očitovati sebe takvim kakav si u stvarnosti. Prečesto se skrivamo iza maske jer ne želimo da drugi primijete kako se stvarno osjećamo. Pustimo li da sve predodžbe kakvi bismo trebali biti otpadnu kao uvelo lišće, osjetit ćemo kako nas to može olakšati i dati nam novu snagu.

Svatko od nas je jedinstven i neponovljiv, svojom pojavom, svojim licem, načinom kako hoda i kako se kreće, kako govori i kako nekoga gleda. Svatko ima nešto nezamjenjiva i zato je dragocjen. Ne treba se dakle ni pred kim niti iza bilo čega skrivati.

Želim ti prijateljstva i kontakte s ljudima koji ti daju sigurnost i zaštićenost, i uvijek iznova snagu da budeš potpuno ti. Takvi odnosi daju ti toplinu i novi dah, ali i da osjetiš odmak - daljinu i blizinu.

Phil Bosmans

SVETI KRIŽU!

Dolazim Ti, ne da plačem zbog Tvoja tri čavla i dvije teške grede,
nego slaba, da utjehu za sebe nađem.
Ne tugujem zbog Tvoje boli,
već suze ronim zbog svoga jada.

Razmišljam i tražim, pomišljam
— kane li ičije oko suzu
zbog Tvoje krvi i Tvoje dobrote?
Sveti križu, vjekovima stojiš, nejake nas zoveš
da nas svojom djecom učiniš
— a ja još uvijek mislim na sebe!

Marija Tolić

O Sveti Križu Isusa Krista
budi moja utjeha i ojačaj me
da mogu trpjeti muke poput tebe

Križ je znak da je Bog uz čovjeka, od prvog trenutka do posljednjeg.
Križ je danas Kristov poziv čovjeku da bude uz čovjeka, pa i u najtežim njegovim trenucima, jer je Križ znak najveće ljubavi iskazane usred najveće patnje i najdubljeg poniženja.
Uzvišenje svetog Križa znači pobjedu ljubavi nad mržnjom, pobjedu dobra nad zlim, pobjedu istine nad laži.
Već dvije tisuće godina, Križ je blistava svjetlost koja kršćane vodi i kazuje im uski, tegobni ali jedini put prema uskrsnuću i vječnom životu.

Dodir koji mijenja

Kada nas se neki događaj ili situacija posebno dojmi, često kažemo: Ovo me je dirnulo. U takvim slučajevima ne ostajemo u pravilu hladni jer se u našoj nutrini nešto pokrenulo, to dirnuće često ima posljedice za naš život. Kada sam istinski dirnut u srce, tada često mnogo toga gledam drukčijim očima, ponašam se drukčije u određenim situacijama, ništa više nije onakvo kakvo je bilo prije tog što me dirnulo.

Biti dirnut - tema je današnjeg evanđeoskog odlomka.
»Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku« (doslovce, da ga dodirne). Isus reagira na želju ljudi, uzme ga nasamo od mnoštva, dotače ga se i događa se čudo: »otvoriše mu se uši i razdriješi vez jezika te stade govoriti pravilno«.

Nije li i naš život često sličan životu gluhog mucavca? Nismo li i mi često gluhi na Božju riječ, ne prečujemo li što nam želi reći, već stavljamo svoje vlastite interese i taštinu u prvi plan? Nismo li i mi ponekad kao nijemi te zbog pomanjkanja vjere nesposobni na riječ Božju odgovoriti, riječ Božju pred drugima posvjedočiti, navijestiti Radosnu vijest?

Ako smo Isusovom porukom stvarno dirnuti, tada se mijenja i naš život - tada će njegova poruka »progovoriti« i riječju i djelom. Stoga dopustimo da nas istinski dotakne i dirne poruka današnjega evanđelja. Otvorimo oči, uši i usta kako bi nas riječ Božja dirnula u srce i donijela u našem svakodnevnom životu obilan rod.

GK / Josip Koprek

Da ti srce bude čvrsto

Da ti srce bude čvrsto.
I kad sve drhti u tebi.
I kad se mnogi putovi čine neprohodnima.
I kad su temelji svijeta uzljuljani.
Da ti srce bude čvrsto.

Da smiono prolaziš kroz svoje dane.
Kroz svoje snove. Kroz svoje rane.
I da u tvome srcu bdije mir.
Da bdije s pouzdanjem u dobrotu.
U dobrotu koja sve nadjačava.

Da ti srce bude čvrsto.
Da se vedrina kroz njega u susret vazda izlijeva.
Da se kroz njega vazda u tvoje biće ulijeva.

I da čitavim bićem ćutiš Božji zagrljaj.
Čvrstinu njegovu. Srce svoje.
Da ti srce bude čvrsto.

Gospodine, kome da idemo?
(Iv 6,60-69)

Pripadati i služiti Bogu u slobodnu predanju iz ljubavi, to nije samo zvanje nekolicine izabranika nego svakoga kršćanina: je li posvećen ili ne, je li muškarac ili žena - svaki je pozvan da nasljeduje Krista. Što se dalje korača ovim putem, to postaje sličniji Kristu.

A budući da Krist utjelovljuje ideal ljudskoga savršenstva u kojemu su sve jednostranosti i mane dokinute, a prednosti muške i ženske naravi ujedinjene, slabosti uništene, njegovi će se vjerni nasljedovatelji isto tako sve više i više izdizati iznad granica naravi.

Sv. Edith Stein

Što znači IHS?

Na mnogim crkvenim spomenicima u grbovima i na dovracima ističu se slova IHS. Što ta slova zapravo znače?
U Rječniku stranih riječi Bratoljuba Klaića piše: »IHS - na katoličkim liturgijskim predmetima znak imena Isusova koji neupućeni ljudi tumače kao Isus Hrist Spasitelj ili sl., a učeniji kao Jesus Hominum Salvator - Isus Spasitelj ljudi, zapravo su to prva tri slova imena Isus kako se ono piše grčkim velikim pismenima, tj.IH?(OY?) čit. Jesus.«
Međutim, dosada sam na nekoliko mjesta naišao na prvo tumačenje koje B. Klaić pripisuje neupućenima.
Točno je Klaićevo tumačenje. Znak H u grčkom alfabetu označuje slovo eta, latiničko slovo E. Do nesporazuma dolazi zbog toga što se najčešće grčka pismena čitaju kao da su latinska. Točno je dakle da je troslovlje IHS početak grčke riječi IH?OY?. Latiničkim pismom trebalo bi to pisati IES, odnosno JES pa bi bilo očito da je to početak imena Jesus. Zbog čitanja grčkih slova kao da su latinska, došlo je poslije do krivih tumačenja kao što su Jesus Hristos Salvator (Isus Krist Spasitelj) ili Jesus Hominum Salvator (Isus Spasitelj ljudi), Jesus Homo Sanctus (Isus sveti čovjek) ili In Hoc Salus (U ovome je spas).

Isus kruh života - PPS prezentacija

A Ilija ode dan hoda u pustinju; sjede ondje pod smreku, zaželje umrijeti i reče: "Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih." Zatim leže i zaspa. Ali gle, anđeo ga taknu i reče mu: "Ustani i jedi."

iz Prve knjige o kraljevima

Kad je i svecu svega dosta!

Danas u čitanju susrećem Iliju, jednog od najvećih starozavjetnih proroka, u trenutku krize. On, koji se Božjom snagom tako hrabro borio za čistoću vjere, a protiv štovatelja lažnih bogova, te izborio sam protiv "četiri stotine i pedeset Baalovih proroka" (1 Kr 18,22), nema više volje ni za životom, a kamoli za daljnjom borbom. Otvoreno kaže Bogu da mu je svega dosta i priznaje svoju ljudsku slabost: "nisam bolji od otaca svojih" - čovjek sam kao i svaki drugi.

Bez obzira na veličinu Božjih darova i snagu kojom Bog djeluje u meni, i ja ostajem čovjek kao i svi drugi. To nužno znači podložnost ljudskoj slabosti, krizama, klonuću. Možda mislim da uvijek moram biti "na visini" i da ne smijem pokazati svoju slabost? Naprotiv, ovaj mi odlomak pokazuje da i najveći ljudi doživljavaju trenutke krize, trenutke u kojima im se čini da ne mogu - i, što je još gore, ne žele - dalje. Gubitak motivacije, želje za životom, velika je napast i protiv nje se teško boriti samo ljudskim snagama.

Ilija je odustao od života. Legao je pod smreku i zaspao - znak potpunoga klonuća. Ali prije toga je ipak, posljednjim snagama, zavapio Bogu. Požalio mu se na svoje stanje, otvorio mu je srce. Zato smijem u njegovu lijeganju pod smreku i padanju u san pročitati ne samo klonuće, nego i potpuno predanje u Božje ruke. Kao da je rekao: "Bože, takva i takva situacija, ja više ovako ne mogu, a ti dalje radi što hoćeš".
I Bog ne dopušta Iliji da potpuno potone u svome samosažaljenju i očaju. Šalje mu u pomoć svoga anđela koji mu donosi hranu i piće.

Kruh života

tisuće godina
memljive ruke
gnječe i mrve ali

tisuće godina
jedan kruh
ne pljesnivi

još uvijek
gladna usta hrani

«…za život svijeta.»

Antun Matošević

Ti nisi htio praviti kruh od kamenja. Tvoja riječ je za mene kruh. Ali ovaj kruh iz zemlje dolazi od tebe. Otkad čovjek na zemlji živi, ti ga hraniš.

Hvala ti za kruh zemaljski i za kruh koji s neba silazi.

Kruše života, daj nam danas naš svagdašnji kruh da ne izgladnimo.

Ti si nam zapovjedio da tako molimo.
Daj nam mašte, da nam padne na pamet prava riječ, jer je i ona kruh za druge.

Daj da budemo kruh svagdanji za ljude koji bez naše riječi ne mogu živjeti.
Daj im kruh svagdanji iz naših usta – da mi budemo kruh za gladne u svijetu: za one daleko koji gladuju kruha i za one blizu koji gladuju riječi.

I nauči nas zahvaljivati. Jer sve veliko i lijepo dolazi od tebe, a mi često zaboravljamo za toliku tvoju i ljudsku dobrotu .

Odmor u osami

Život nas umara, iscrpljuje i troši. Napastuje da zbog patnje zaboravimo na ljubav Božju.
Isus ne okreće glavu od patnika. Evanđelja su puna njegovih moćnih djela u korist trpećih.
Sućutni i dobri Isus poziva apostole na odmor. Kaže da pođu u "u osamu, na samotno mjesto".

Odmoriti se znači vratiti se sebi, bližnjima i živome Bogu. U životnoj strci lako se zagubiti. Moguće je potrošiti se pod teretom briga.

Svagdan zna zaboraviti na blagoslov blagdana.
Oči znaju izgubiti bistrinu. Uši se zaglušiti. Tijelo opteretiti. Duša iscrpiti. Duh napuknuti.
U velegradu je lako zalutati. Ući u krivi vlak. Sići na krivoj stanici. Biti u krivom filmu...
Isus se sažalio nad narodom "jer bijahu kao ovce bez pastira". Njega dira naša bol. Dotiče patnja. On je liječnik i lijek. Smisao postojanja. Jedno On može ispuniti naše srce puninom.

Bili blagoslovljeni suosjećanjem!

fra Ljubomir Šimunović

Razmišljanje

-Da; Isus nama svojima obećava istinu koja hrani i oslobađa. I danas svakom od nas ponavlja što je rekao pred 2.000 godina sabranom mnoštvu: „Žao mi je naroda“! Žao mu je i nas kada lutamo i gubimo se, kada smo daleko od njega i njegovog svijetla, kada odbijamo njegovu ruku. Ali u isto vrijeme poziva nas da i sami idemo u istini sve dane našega života. A da bi lakše išli, da bi to naše životno putovanje bilo sigurnije, mirnije i bezbolnije, dao nam je nebesku snagu i zaštitu po svecima i po majci Mariji. Ponesimo joj sebe; sa svim dobrim i lošim stranama, sa vrlinama i nedostacima moleći njezin zagovor. Da dobro koje je u nama Bog blagoslovi i poveća, a grijeh da oprosti.

Što znači otpočinuti u Bogu?

Prije svega, to znači sjetiti se. Znači pogledati naš život u drugačijem svjetlu od onog kakvo sami stvaramo, vidjeti umjesto toga ono što Bog postiže, posebice kroz naše slabosti. Za Božji narod to je značilo spomenuti se svojeg vremena u ropstvu. U Isusovo vrijeme, to znači vidjeti kako raste kraljevstvo Božje. Ali i znači da se radnik, čovjek nakon posla mora odmoriti.
Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. I počinu Bog u sedmi dan od svega djela koje učini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini.

Isus osporavan u svome kraju

I otišavši odande, dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: "Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?" I sablažnjavahu se o njega. A Isus im govoraše: "Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu." I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih.
I čudio se njihovoj nevjeri.

Evanđelje

Isusovi slušatelji u nazaretskoj sinagogi nisu se dali iznenaditi. Mogao je Isus njima pričati što je htio, oni su ga već otprije poznavali. Radije su pristali uz svoje predrasude o Isusu, negoli što su dozvolili da ih Isus nečim novim iznenadi. Ta on više nije bio onaj mali od deset-dvanaest godina. Pred njima je bio čovjek u svojim tridesetima. Ali u njihovim glavama on je ostao mali seoski dečko. I zato im nije išlo u glavu kako on to sada može s takvim autoritetom o Božjim stvarima govoriti, a znaju da nikakve škole nije izučio. Ili je lud, il' se pravi lud – ali njih ne će napraviti ludima. I sablažnjavahu se o njega.

Problem nije u Isusu. Problem je bio u njima. Zato im se Isus čudio. A i nama je kao onovremenim Isusovim slušateljima, ipak lakše ništa ne mijenjati u životu, bez napora promjene potvrditi svoje predrasude i o Isusu i o životu. Ne želimo se mijenjati, a želimo da nam bude bolje, uopće ne računamo na Gospodina Boga. I ne trebamo se čuditi, niti Isusa kriviti što nam je ovako kako nam je . Problem nije u Isusu . Problem je u nama.

I dođe, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: "Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!"

A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. Mislila je: "Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena." I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla. Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: "Tko se to dotaknu mojih haljina?" … Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. On joj reče: "Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!"

Evanđelje

Eh da nam je vjere više... i da je jača, čvršća... bolje bi i ljepše bi bilo; bili bismo i sretniji i mirniji i više bismo imali! I pravo je imao Isus rekavši da bismo i sami mogli brda premještati, a ne da tako olako padamo, odustajemo, gubimo se na tom teškom životnom putu.

S KRISTOM KROZ ŽIVOTNE OLUJE

Kada sam se našao u sumnjama u odnosu na Boga, ljude, samog sebe, koje su me razdirale - nisam li tada bio u oluji? Kad sam doživljavao neuspjehe, razočaranja, izgubljenost i osjetio se kao da tonem u bezdan - nisam li tada bio u oluji? Kada me je pogodila bolest a s njom nesigurnost u kojoj mi je izmicalo tlo ispod nogu - nisam li tada bio u oluji? Kad su me pogađale nepravde, progoni, gubitci - nisam li se tada nalazio u oluji?... Oluje u mom životu imaju isti pedagoški smisao kao i smirena, ugodna stanja. Bog me po njima odgaja, upozorava me da je On začetnik i zaštitnik života. Poziva me da mu se povjerim, da se oslonim na Njega, da se oslobodim straha i tjeskobe za svoj život, za svoju budućnost.

Nadvladati životne oluje i iz njih izići kao pobjednik, mogu, ako dopustim Isusu da uđe u lađicu mog života, da uzme kormilo u svoje ruke? Kada, gdje i zašto mi je teško ispustiti kormilo iz svojih ruku i prepustiti ga Njemu? "Prijeđimo prijeko!" Isus ima inicijativu!

U bezbrižnim, možda euforičkim prilikama mi često živimo u lažnoj sigurnosti da smo jaki, da vjerujemo Bogu. Ali oluje našu lažnu životnu sigurnost ruše kao kulu od karata. Smisao i cilj svih oluja je da nas spuste na zemlju, da opipamo svoje stvarno stanje, da iskusimo svoju nemoć i ugroženost. Tek tada egzistencijalno, iskreno, iz dna bića vapimo za pomoć.

"Utihni! Umukni!" Dvije kratke riječi dovoljne su da Isus pokaže svoju moć. Nije ih ni trebao izgovoriti. Ali ih je izgovorio radi učenika. Uz iskustvo slabosti i nemoći koje izazivaju oluje moram postići i drugo prelijepo iskustvo Gospodinove moći iz koje se onda rađa u meni mir i sigurnost. Tada se više ne brinem kako će me Gospodin voditi. Najvažnija mi je njegova prisutnost.
b "Što ste bojažljivi? Zašto nemate vjere?" - opomena je upućena apostolima i meni. Ona me kao vatra čisti, ali i podiže do neba, ohrabruje i izaziva u meni mir, radost, raspjevanost. Kad bih u olujama povjerovao u Isusovu prisutnost, u njegovu snagu i ljubav prema meni - ničega se više ne bih bojao: Nošen na krilima Božjeg Duha uvijek bih uživao mir. "Moj pravednik će od vjere živjeti!"

SKAC

Sijati sjeme za vječnost

Proljeće je. Kiša natapa zemlju plodnim kapima, a sjemenje klija od te punine. Cvijeće je počelo oblačiti krošnje. Kupčići cvijeća radosno pjevaju pjesmu proljeća. Pjesma je to života i radosti u jednostavnosti njihova postojanja. Mi često ne cijenimo sijanje sjemena, ćak i kada je sjeme dobro. U doba instant proizvoda previše smo nestrpljivi čekati na njihov rast. Znam da ja ponekad jesam. No, nedavno sam se sjetila kako je u mom djetinjstvu moja teta posijala sjeme vjere u mene koje je dugo čekalo da počne rasti. Čini se da je ipak dobro sijati sjeme, dobro je biti strpljiv dok čekamo da to sjeme izraste.
Moje djetinjstvo nije bilo okarakterizirano odlascima u crkvu, kao sto je bilo nekima od vas. Ja nisam odrastala u "vjerskom okružju". Kao dijete skoro ništa nisam znala o Bogu. Jedino čega se sjećam je kako mi je teta Ana pričala o Bogu, kako je stvorio svijet. Sa mnom je ostao osjećaj udivljenja o nekome koga nisam znala ali me jako počeo zanimati. Obično bi mi rekla da o tome ne pričam s roditeljima, te priče su bile naša tajna. Možete si samo zamisliti koliko djeca vole tajne! To mi je samo pomoglo raspirjati maštu i znatiželju. Teta Ana je bila pravi pripovjedač, svi smo uživali slušati njene priče. Ona je bila jedna od osoba koje su utjecale na moju ljubav prema pričama i bajkama. Mora da su te priče utjecale tako da sam od vrlo ranog djetinjstva čeznula za Bogom i crkvom, iako nisam razumjela za cime čezne. Moja teta je posadila sjeme u mene. Proslo je mnogo godina prije nego li je to sjeme pokazalo pa i malu klicu. Dugo je bilo pod zemljom, nevidljivo. Božja strpljivost me ponekad baš zadivljuje. Bog nije požurivao rast tog sjemena, kao niti rast drugih sjemenja koje je posijao u mene kroz godine. Posadio je sjeme i čekao na povoljno vrijeme za rast.

No s druge strane, to ne znači da ja imam tu strpljivost. Ja često nisam zadovoljna samo sa sijanjem sjemena. Ja bih htjela vidjeti više od sjemena koje duboko u zemlji - umire. Da, Isus je rekao da sjeme mora prvo umrijeti da bi pružilo obilat plod. Sjeme i njegova "smrt" utječu na promjenu naše perspektive jer način na koji gledamo i razumijemo svijet biva izazvan u prispodobi o sjemenu i njegovoj smrti. Ono što je maleno vrijedno je Gospodinu. Svako sjeme ljubavi dragocjeno je u Božjim očima. Trebali bismo nastaviti sijati sjeme i nikada se ne umoriti činiti to nanovo. Često nećemo vidjeti plod onoliko brzo koliko bismo htjeli, no ako sijemo s povjerenju u Gospodina košare će nam biti pune. Ili će drugi za nama kupiti te plodove. Rad na njivi Božjoj je poziv zajednice, a ne samački pothvat. Doista, ponekad jedino što ćemo imati ponuditi Bogu biti će sjeme, naizgled možda malo i beznačajno. Ipak, možemo biti sigurni da će Bog umnožiti kao što je učinio s onih nekoliko kruhova i riba da bi nahranio mnoštvo. Gospodin umnaža. Na kraju, klijanje i rast sjemena je Božji posao. Mi smo samo asistenti. Nemojmo se, dakle, umoriti sijati sjemenja ljubavi koja će imati vječne plodove. Ako sjeme raste za vječnost možda neće biti na isti način biti vidljivo u našem vremenu, jer nebeski rast je rast u dubinu, dok je zemaljski rast u visinu. Kako god, nemojmo se brinuti kako što raste, na nama je da budemo ustrajni i predani u sijanju. Oni koji siju u ljubavi brat će plodove iz Božjih ruku. Sijanje i rast su dio puta koji zahtjeva predanje i vjeru u Božju providnost. Neka naše predanje bude odgovor na Božju milost.

Nemojmo se umoriti redovito prinositi sjeme ljubavi Bogu. Svako dobro sjeme Bogu je vrijedno. Štogod da dolazi iz ljubavi nikada nije premalo da bi bilo prinos za koji se nadamo da će procvjetati jednom, u proljeće.

Iva Beranek

ŠUM OCEANA

Naš život je pun tajni. Tajanstvena je mrtva priroda, ta¬janstvena je živa, tajanstven je svemir, tajanstveni su prostor i vrijeme a najveća tajna smo mi ljudi. Tko dopušta tajnu, dopušta i postojanje nečega, što ga nadvisuje. Zato se neki sklanjaju, da priznaju tajnu.
Boje se, da bi uz nju postali maleni. Priznati tajnu, može značiti i mogućnost, da uz nešto, što je veliko i sam postaneš velik. Tako je s našim kršćanskim priznavanjem tajne Boga Oca, Sina i Duha Svetoga. Nikada nećemo moći pretočiti taj neizmjerni ocean u našu plitku pješčanu jamicu. Tih nekoliko, kantica, kojima možemo zagrabiti ocean, daje nam naslutiti, što šumi u njegovim dubinama.

Šumi snaga koja stvara, šumi mudrost koja sve sređuje, šumi ljepota koja se rasprostire. Ako nam se ponekad čini, da je ta snaga neukroćena, ta mudrost nedorečena, a ta ljepota nesređena, to je vjerojatno zato, jer nam nedostaju odgovarajuća mjerila.

Slijedeći šum kojeg poznajemo, je šum života. Naš Trojedini Bog je živi Bog i Bog živih.
Sve što raste na zemlji, presađeno je k nama iz Njegovog rasadnika. On odmjerava let pticama, stope zvijerima i put ribama.
On udahnjuje dah života po kojemu postajemo Njegova slika.

Već nas iznenađuje novi šum, šum ljubavi. Otac, Sin i Duh Sveti samo su jedno usrećujuće pretakanje ljubavi.
Oni su vječna izmjenjujuća ljubav svega što jesu i što imaju. Tako se daruju Jedan Drugome i tako Jedan Drugoga prihvaćaju, da je Njihovo Ime: Jedan Bog.

Najljepše od svega je to da je taj Trojedini u svoj krug ljubavi privezao nas ljude.

Bog Sin postao je naš Brat.
U Njegovim žilama šumi naša krv, a u našim Njegova. Po Njemu smo članovi Božje Obitelji, primljeni u krug vječne Božje ljubavi.
Tajna, uz koju čovjekova malenkost biva Božanski velika.

Ljubav Gospodnja vječna je nad onima koji ga se boje
(Iv 21, 15-19)

“ Dođi, Duše Sveti, dođi, Duše Tješitelju, dođi i utješi srce svakog čovjeka, koji plače u očaju.

Dođi, Duše Sveti, dođi, Duše istine i ljubavi, dođi i napuni srce svakog čovjeka, koji bez ljubavi i istine ne može živjeti.

Dođi, Duše Sveti, dođi, Duše života i radosti, dođi i daruj svakom čovjeku puninu zajedništva s Ocem i Sinom, u životu i u vječnoj radosti, za koju je stvoreno i određeno ljudsko srce. Amen. “

papa Ivan Pavao II.

Molitva kornjače

Malo strpljenja, Bože, stižem! Treba uzeti narav kakva ona jest!
Nisam je ja stvorila! Ne kanim kritizirati ovu kuću na mojim leđima; ima ona i dobrih strana!
Ali, priznaj, Gospode da se teško nosi! Na kraju, poželimo da dvostruka ograda od ovog oklopa i moga srca Tebi ne bude posve zatvorena Amen.

Molitva žabe

Osamljena sam i ružna. Gospodine, i svi se dure nada mnom!?
Pa ipak, glas moj struji iz čista srca. U noći, koja me skriva, posvećujem Ti, Gospodine, ovu žalopojku svoje nezahvalne naravi.
Izvoli je primiti milostivo, da bih napokon svoju rugobu nosila s ljubavlju.

Zapovijed

“Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati.”
(Iv 14,15)

Vrtlaru, I u današnjem dijelu evanđelja, dijelu Isusovih oproštajnih govora, naviješta Gospodin svoj povratak Ocu. No i ovdje nije naglasak na "ostat ćete sami", već na obećanju jednog drugog Branitelja, na obećanju Duha.

Duh je onaj koji nas pomaže, sačuvati Isusovu misao i u njegovo ime vjerovati, živjeti i služiti mu. Duh nam je istine od Isusa obećan. Na nama je da budemo spremni primiti ga. "Bez Boga ne mogu činiti ništa. Ali Bog sam ne može za nekoga išta učiniti, ako mu taj nije ostavio malo mjesta."(Majka Terezija) Jedino ako u ljubavi primimo taj duh istine, moći ćemo ljubiti Isusa, makar ga i nikad vidjeli nismo. On će nas voditi, da u Kristovo otajstvo ("Ja sam put, istina i život") sve više uniđemo i sve više u njemu surađujemo. Iz tog živog odnosa s Kristom, omogućuje nam Duh istinsko i pravo nasljedovanje u riječi i djelu. Ljubav se kršćanina naime ne može zadovoljiti tek riječima: nerazdvojiva je veza između znanja i življenja. Kršćansko govorenje i nekršćansko činjenje, čista je laž.

Tko vrši Isusovu volju, onaj je, koji ga ljubi i koji s njime živi u nerazdvojivoj vezi. Tako smo i mi – s njime – već na putu iz smrti u život.
Ovo što nam ovdje biva obećano neopisiva je nada – posebno jer znamo da na putu nismo sami, bez Branitelja.

Zato molimo Boga danas posebno, da iznutra postanemo sasvim prazni, kako bismo njegov duh mogli pustiti unutra u punoj slobodi i otvorenosti, da on njegovo djelo dovrši.

Gospa Fatimska

Gospa Fatimska je naziv, koji su katolici dali Blaženoj Djevici Mariji.
Katolička je Crkva službeno priznala ukazanja Blažene Djevice Marije u portugalskom gradu Fatimi, 1917. godine.

Gospa Fatimska je putem vidjelice Lucije poručila:
ne postoji nijedan materijalni, ili osobni, obiteljski, društveni, duhovni, nacionalni ili međunarodni problem koji se putem krunice i naše žrtve ne bi mogao riješiti."

Gospo Fatimska moli za nas!

Sv. Josip radnik

Da tako je , govori Gospodin.

Iako sam uzeo Josipa, svoga slugu, da ga postavim ocem Sinu mome - koji bi bio moj zamjenik i moja slika na zemaljski način.

To sam učinio zato što je bio čovjek PRAVEDAN, koji je plaćao i davao svakome što je njegovo, bez uskraćivanja.
najprije Meni svojim vjernošću, koja ga je bez imalo premišljanja gonila na put u Egipat, a da nije znao hoće li sutra, imati što za jesti.
b Najprije meni, a onda svim ljudima jer su oni moja slika i prilika i jer se ja smatram jedno s njima.

Uvijek je držao svojom dužnošću Brinuti se da ne pomanjka nešto drugima, Isusu koji mu je se smiješio, Mariji, bližnjima koji naručuju plug, i onom drugom koji želi sanduk, SVIMA – ne želeći propustiti nikoga.

Sveti Josipe, pravedni računovođo, koji daješ mjeru dobro odmjerenu i preobilnu,
pokaži mojim kršćanima – govori Gospodin, što to – jednostavno – znači izvršiti svaki dan, svaku svoju dužnost.

POUČI ih – kako da postanu sveti!

MOJA SE DUŠA SJEĆA

Nisam od onih koji su Te vidjeli.
Moje se oči nisu napajale na Tvome licu.
Kada si prošao zidove, stao u sredinu, ja nisam bio ondje.
Moja te ruka nije dodirnula, niti Te prst moj dotaknuo.
Pa ipak, nekim nepojmljivim ćutilom moja Te se duša sjeća i sjećanje se pretvara u osjećanje Tvoje blizine.
Zato Ti i govorim:
Gospodin si moj i Bog moj !

Anton Šuljić

U S K R S

Uskrs je Božji pristanak usred ljudskih odbijanja,
Božja pobjeda u mnoštvu neuspjeha, Božje svjetlo u tamnim noćima, Božji život u ljudskim umiranjima.
Uskrs je nada što lomi nadgrobne ploče, sloboda koja raskida okove, ljubav koja ne pozna granice, vjera što umiruje najveće sumnje.
Uskrs je mudrost i korak u najdublje tajne.
Uskrs nemoguće čini mogućim; iz smrti izvodi život...
Ljudske čežnje za srećom i životom uskrs glasnim zvonima doziva: "Ustajte, zaspali u dolini suza, jer nisam vas stvorio za okove u boravištu mrtvih!
Svi koji s Adamom siđoste u tmine, s novim Adamom ustajete na život!"
Ljubitelji života spremno odgovoriše: "I naša misao traži smisao, nada nam nije sasvim beznadna."
"Leti ko lišće što vir ga vije, za let si dušo stvorena za zemlju nije, za pokoj nije cvijet što nema korijena."

ŠTO NAM JE UČINIO

Od slavlja i svečana klicanja do odbacivanja, križa i raspinjanja samo je jedan korak, samo je malen ustupak. Varljiv je sud svijeta, varljiva je njegova pravda i njegova istina. Nebeska se Pravda i nebeska Istina doduše probija kroz uske prtine ljudskih postupanja, ponekad i uz nužnost popuštanja – da bi se pokazala nepobjediva, vječna i zlom nedotaknuta. Pravednika nad pravednicima klicanje i osuda svijeta nije ni s puta skrenula niti je Njegovu poslanju naudila. Njegova je putanja morala poći Maslinskim brijegom spram Cedrona… A to što slijedi nepojmljiv je dokaz neba naspram svih ljudskih sudova.

Anton Šuljić

Bog je stvorio čovjeka za neraspadljivost i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti.

(Iv 7,1-2.10.25-30)

Započni dan osmjehom.
Započni svako jutro srdačnim licem.
Posao ti onda nikada neće biti težak.
Vlastite brige postaju manje a teret drugih lakši.
Bolesnik biva ohrabren ,a onaj tko sjedi u mraku vidi tračak nade.
Srdačno lice kadkad je anđeo spasa.

Phil Bosmans

Ima nas – Bogu hvala – koji se nalazimo u Isusovim riječima iz upravo pročitanog evanđelja: „Tko vjeruje u njega ne osuđuje se“… a to smo upravo mi vjernici koji se trudimo činiti istinu… mi koji se nedjeljama i blagdanima nalazimo ovdje oko oltara i koji svojim molitvama, ispovijedima, ali ponajviše dobrim djelima dokazujemo da smo prijatelji svijetla, nipošto tame!

Prisjećam se scene iz nekog starog filma: na trgu se skupio silan svijet i promatrali su kako vlasnik – gazda tuče svoga roba. Bičevao ga je tako snažno da je krv prštala, a on jadan stenjao i padao nakon svakog udarca. Naiđe čovjek – rekli bismo mudrac – sa svojim učenikom i zastane:
- Vidiš li ti – reče svom učeniku – kako ovaj slijepac nemilosrdno udara ovog nesretnika?
- Ali učitelju, slijep je rob… ako dobro vidim!
- Nije, on je slijep – on ne vidi!
I baš danas kada čitamo evanđelje u kojem nas Isus poziva na ljubav i da odbacimo djela tame, zlo i grijeh – sve to što čovjeka čini malim, jadnim i slijepim, baš se danas pitajmo i samom sebi odgovorimo: „Tko je stvarno slijep?“
Nije li stvarno slijep – a nije u pitanju fizičko slijepilo, jer riječ je o metafori – onaj koji
- kraj sebe ne opaža brata u nevolji
- koji ne želi vidjeti tuđu bijedu
- koji nije spreman pomoći potrebnom
- koji nije kadar utješiti i ohrabriti
- koji ne može oprostiti
- koji ljubi samo iz neke računice
- onaj dakle koji je slijep u srcu i u duši…

Lijek za tu i takvu sljepoću ne možete naći u apotekama i ne propisuju ga liječnici… dakle niti tablete, niti ampule, niti injekcije ni ikakva medicina! Duša i srce liječe se u ispovjedaonici, koja ter jednostavno prisili da se sagneš, da se poniziš i da onda takav kreneš u svakodnevicu spreman činiti dobro!

U HRAMU

Toga dana Isus je djelovao neočekivano. Nismo Ga navikli susretati s bičem u ruci kako tjera ljude oko sebe. Zaista su Ga razljutili!
Od Hrama, u kojem prebiva Njegov Otac, načinili su tržnicu.
Bilo je tu svakakvih ljudi!
Prodavača volova, ovaca i golubova, mjenjača novca, vjerojatno čak i švercera.
Na pameti i u srcu bilo im je ono što je važno za njih i za njihov posao, dok su Boga ostavili negdje po strani.
Hram je vidljivo mjesto susreta Boga i čovjeka.
U njegovoj tišini Bog progovara svome stvorenju.
Tome služi Hram, a ne trgovačko - marketinškim pothvatima.
Boravkom u Hramu, u crkvi, mogu doživjeti blizinu Oca i Njegova Sina.
Tamo smijem doći u svim trenucima svoga života.
Tamo razgovaram s Ocem, promišljam svoj život i korake u njemu.
Hram, crkva idealno je mjesto gdje u svetosti i tišini, daleko od užurbanog svijeta u kojem ekonomija i politika diktiraju tempo življenja, mogu otkriti sebe u odnosu Bog - čovjek.
Mogu pronaći sebe i svoj identitet.
Mogu pronaći Stvoritelja i Njegovu neizmjernu ljubav i brigu za mene!

Josip Šimunović

SUSRET - ppt prezentacija

Na gori preobraženja
pokazao si svojim učenicima, Gospodine,
svu ljepotu preobraženoga čovjeka;
ljepotu koja je darovana odozgor,
ljepotu što odsijava na licu
zagledanu u tvoje lice.
Sjaj, bjelina, ozareno lice -
samo su slike istinske ljepote koja preobražava svijet.
Ta već proroci predkazaše
da bit ćeš očitovan u ljepoti,
kao "najljepši od ljudskih sinova"
jer istinska je ljepota
u sličnosti s Tvorcem ljepote,
sa Stvoriteljem svega.

Otvori nam, Gospodine, oči vjere
da prepoznamo ljepotu neba
te svijetom hodimo
lica zagledana u tvoje lice.
I daj da po odbljesku
tvoga svjetla s lica našeg
ljepotom zasja sav svijet.
I ljepota ta spasit će svijet.

1. korizmena nedjelja

'Križ' -što je to?

Križ je prije svega, vrlo često čovjek sam sebi. Kao da nas je Bog tek napola stvorio. Svakome je od nas poklonio nešto obrađene zemlje u nama samima, a drugo je ostavio našoj marljivosti da osvojimo i da se obradimo.

Križ su nam, nadalje, drugi ljudi. Imao je donekle pravo Sartre kada je kazao: 'Pakao – to su drugi.' No ne zaboravimo, i mi smo, vrlo često i ne znajući, križ drugima. Stoga se u postajama križnoga puta nalazi i četvrta postaja: 'Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ.' Ponijeti drugome njegov križ, ili barem nastojati da nikome mi ne budemo križem, znak je velike čovječnosti.

Križ – to su prilike u svijetu koje mi nismo skrivili, a ne možemo im pobjeći te ih najčešće moramo naprosto otrpjeti.

Križ – to je vrlo često sve ono što treba prevladati da bismo ostvarili neko dobro koje sami sebi želimo ili smo dužni drugima.

Bonaventura Duda

Korizma je Bogom ponuđeno vrijeme za nutarnje buđenje i vanjsko djelovanje.
To je prilika da o sebi razmišljamo - nakon fašnikovanja.
Da ozbiljno bacimo pogled na svoj životni put, da ispravimo i poravnamo stazu prema svom vječnom cilju.
Plod će biti smirenost i sigurnost, radost i zadovoljstvo sa sadašnjim trenutkom.
Na vanjskom planu daje nam se prilika da neke stvari ispravimo, pomirimo se…

7 nedjelja kroz godinu

Današnje evanđelje jedna je prekrasna životna priča koju je Marko zapisao odmah nakon izvještaja o ozdravljenju gubavca, a pokazuje što mogu učiniti prijatelji za nekoga tko pati. Oduzeti čovjek morao se oslanjati na druge kad je trebao jesti, od drugih tražiti čašu vode ili gemišta. Trebao je nekoga da ga okupa… pa i kad je trebao vršiti fizičke potrebe …

Sad taj isti čovjek treba pomoć da pokaže svoju vjeru. Taj čovjek tako je očajnički želio vidjeti Isusa da je nagovorio svoja četiri prijatelja da probiju krov i da ga spuste kroz tu rupu. Čovjek koji je svoj život provodio vodoravno u ležaljki sad će imati jedan trenutak okomite slave.

U Isusu Kristu prepoznajemo pravoga i najhumanijega ČOVJEKA. U Isusu Kristu prepoznajemo pravoga BOGA. U njemu otkrivamo TKO JE ČOVJEK i TKO JE BOG – za nas. U Isusu Kristu otkrivamo da je BOG LJUBAV i da smo svi na istinsku LJUBAV POZVANI. Poput bolesnika smijemo radosno i sigurno reći ISUS KRIST JE OSLOBODITELJ i SPASITELJ SNAGOM BOŽJEG DUHA

6 nedjelja kroz godinu

I dolažahu k njemu odasvud.(Mk 1, 40-45)

Gospodine Isuse, evo i ja ti pristupam poput onoga čovjeka.
Moja guba nije na tijelu, svima vidljiva.
Moje rane, mnoge od njih otvorene i bolne, ne nalaze se izvana nego iznutra.
Zadali su mi ih drugi, od trenutka moga začeća pa sve do danas: svojom nebrigom, nepažnjom, neprihvaćanjem, nerazumijevanjem, osuđivanjem i tolikim drugim grijesima protiv ljubavi.
Ali još sam teže rane zadala sama sebi, ne živeći u skladu s tvojim zapovijedima i savjetima: ne ljubeći i ne prihvaćajući tebe, samu sebe ni druge; ne praštajući, ne blagoslivljajući, uzvraćajući uvredom na uvredu; gajeći u sebi mržnju, neprijateljstvo, zavist, oholost, škrtost i bludnost; robujući novcu, stvarima i stvorenjima…
Otvori moje uši, Isuse, da čujem blagoslovljene riječi koje si uputio onome čovjeku.
Reci i meni danas: Hoću, očisti se! Budi zdrava u duši i tijelu.

KNI/arhiva

5 nedjelja kroz godinu

U jednom afričkom selu pozvali misonari kolege doktore teologije da održe predavanje. Čim se za to pročulo, narod nahrupio noseći pred njih svoje bolesnike. Doktori se našli u neprilici, i stali objašnjavati kako oni ne liječe, već drže predavanja. Ljudi su rukom odmahnuli i razočarani se pokupili komentirajući: «Kakvi su to doktori kad ne liječe?" Ista stvar se dogodila Isusu. Nahrupili bolesnici, a ono ništa. On kupi stvari, i poziva učenike: «Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta da i ondje propovijedam!» Zacijelo su mogli čuti za sobom komentar: «Kakav je to Bog koji ne ozdravlja?» Nisu ga susreli jer su ga zbog krivih razloga tražili. Došli su po ono što oni trebaju, a ne zbog onog što im je Isus došao dati. Nije ih zanimao on, već korist od njega.

Hvalite Gospodina:
on liječi one koji su srca skršena!
Psalam 147

Isus donosi ozdravljenje srca. Poziva na pomirenje s Bogom i ljudima. Donosi nam Kraljevstvo Božje, i poziva da njega najprije tražimo a sve drugo će nam se nadodati. Kad smo ozdravljeni u duhu, tad i fizička bolest gubi svoju težinu; ostvareni su preduvjeti da i nestane ukoliko je to na veću slavu Božju.

Ta toliko tražena formula za ozdravljenje, opisana je upravo u evanđelju. Nakon bogoslužja u sinagogi učenici ne ostavljaju Isusa – već ga vode k sebi kući. Upravo je to ono što bismo trebali činiti odlazeći s mise. No, ne tek sebe uvjeravati da Isusa nosimo u srcima, jer počesto je to tek fraza.

Primijetimo, Petar i ukućani upozorili su Isusa na bolest punice. Po njihovoj ljubavi Božja ljubav je došla punici. Naše suosjećanje s našim bližnjima, osigurava put Božjem milosrđu da dođe u njihove živote. Dobro koje želimo svojim bližnjima, Bog će im dati po našoj žarkoj želji. To je bit posredništva milosti.

Isus joj pruža ruku, i ozdravlja je. Pružanje ruke ima ozdravljujući učinak. Imajmo to na umu dok danas budemo pružali jedni drugima ruku na mir. Petrova punica nakon što je ozdravila, evanđelje kaže: posluživaše im. Čini ono što i Isus čini.

p. Luka Rađa, SI

4 nedjelja kroz godinu

„Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca“
(Hebr 4, 12)

Isus je utjelovljena Božja Riječ. Stoga, slušajući riječ Božju, mi slušamo Isusa, ali i njegovu poruku u snazi Duha posredstvom njegovih apostola – propovjednika.

ISUSE -već u krštenju stavio si Svoju ruku na mene, a moje si ime upisao u dlanove Svoje ruke. Neizbrisivo si me povezao sa sobom. Svojim rukama, Isuse, i danas lomiš kruh da nas nahraniš. Tvoje su ruke i danas probodene za nas. I danas često podižeš svoju desnicu da nas odriješiš, oslobodiš. Tvoja je ruka neprestano nad nama.

Nitko me silom ne može oteti iz Tvoje ruke. Sigurna sam tada u ruci Očevoj.
Hvala Ti za tu sigurnost. Sigurna sam od drugih, od nasilja i nasilnika; sigurna sam pred svijetom. Osiguraj me još, Isuse - ne dopusti da se otrgnem iz Tvoje ruke. Ne dopusti da odem, da se udaljim. Ne dopusti da ispustim Tvoju ruku iz svoje, jer tada sam nastradala, zalutat ću. Desnica nek me Tvoja vodi i drži. Uzmi opet moju ruku.

3 nedjelja kroz godinu

Propovijedao je evanđelje Božje:
»Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje!
Obratite se i vjerujte evanđelju!«
(Mk 1,14-20)

Gospodine, evo me, odazivam se na tvoj poziv.
Želim ti služiti.
Predajem ti sebe, sve što jesam i sve što imam.
Predajem ti svoje slabosti.
Dopuštam ti da me mijenjaš.
Pokaži mi moje pogreške i pomozi mi da ih više ne činim.
Stavljam ti se na raspolaganje.
Posluži se mnome danas po svojoj svetoj volji.
Pomozi mi da ustrajem u dobru, a klonim se zla.
Budi uz mene.
Blagoslovi me u svakome trenutku mojega života.
Blagoslovi sve osobe s kojima ću ovaj tjedan na bilo koji način biti u kontaktu.

Pristanimo na ono što jesmo ili što nismo: prihvatimo i sve ono što nismo izabrali, ali nas čini onim što jesmo. Usudimo se stavrati i s onim nesavršenim. I naći ćemo slobodu. Čak i preopterećeni, primit ćemo svoj život i svaki dan kao Božje danas.
Bog je u nama ali i ispred nas. Uzima nas takve kakvi jesmo ali nas i izdiže izvan nas. Ponekad dolazi uzburkati naš život, prevrnuti naše planove i projekte.

Pismo iz Kenije, Taize 2009.

2. nedjelja kroz godinu

Nađe svog brata Šimuna te će mu: »Našli smo Mesiju!«

(Iv 1,35-42)

Pitanje koje upućuju Ivanovi učenici Isusu glasi: „Učitelju, gdje stanuješ?“
Njegov je pak odgovor zagonetno privlačan:»Dođite i vidite! Dođi i vidi! Iskusi! Ne želim ti teoretizirati, želim te pozvati na put, hod.»
I najdulji put započinje prvim korakom.Ivan je bio priprava ,a Isus ostvarenje.
Neka nam Majka utjelovljene Riječi pomogne, da se otvorimo Isusu, Njegovoj milosti.
Da ga pitamo:»Gdje stanuješ?», a onda da na vlastito iznenađenje ustanovimo, „nema gdje ga nema“!
Znajmo zajedno sa sv. Pavlom iskustveno reći: «Znam s Bogom i u Bogu oskudijevati i obilovati», a da nisam ovisan ni o jednom ni o drugom.

fra Miroslav Bustruc

Dođi i vidi

U jednom afričkom gradu misionari su stanovnicima dijelili Biblije. Interes je bio iznad očekivanja; svi su pohrlili, neki čak i po dva puta – kako bi došli do dragocjene knjige. Međutim, radost misionara je splasnula kad su shvatili da ovi zapravo koriste fini biblijski papir da u njega motaju duhan i marihuanu. Božji ljudi nisu odustali, već su se dogovorili da prije nego papir upotrijebe – moraju pročitati tekst koji na njem piše. I doista, stanovnici su se držali dogovora. Ubrzo su počeli međusobno i raspravljati o tom što su pročitali, dolazili su misionarima da i od njih čuju tumačenje. Nastale su tako prave biblijske skupine, zaredala su se krštenja, da bi konačno mnogi od njih potpuno odbacili pušenje.

Božja riječ živa je i djelotvorna, samo ako se ne prepadnemo putova po kojima dolazi.